Piše: Prof. dr. Kemal Dizdarević


Jednog ili jadnog Edu i njegovu zagubljenu Ćatibušićku, poludoktorica je gurnula u sukob, u kojem mogu u konačnici očekivati sigurne batine od istine. Opet je delegirala poltrone da završe stvari za nju, istovremeno ispitujući koliko je druga strana jaka. 

Ispostavi se da je prilično jaka, ta druga strana, ne samo zbog otvorene podrške mnogobrojnih udruženja boraca i javnosti već i zbog očekivane promjene okolnosti u kojima će se definitivni obračun desiti. Ističem, to što je jedan ili jadan Edo zamucao od plastičnog pištolja koji nikada ne bi zapucao, nije mu dalo za pravo da odbije liječiti dijete.

Javno, pismeno i usmeno, odbijam liječiti dijete. Mucao je Edo, držeći Seku za ruku. 

Protest!

Uvijek sam smatrao da je fudbal najzanimljiviji sport za gledanje i igranje. On je planetaran, kako zbog činjenica da je lako prihvatljiva Igra (kroz igru postajemo i ostajemo to što smo), tako i zbog paradoksa kojeg nosi u sebi. Jednostavna koncepcija koja zahtijeva vrlo složene motoričke i kognitivne sposobnosti čovjeka. 

Moja generacija pamti velikane Igre. Puno ih je bilo na ovim prostorima. Ali kada se sjećam djetinjstva i rane mladosti među prvim slikama koje mi se javljaju su one u kojima dvojica velikana Bosne i Hercegovine, igraju za raju i za historiju. Safet Sušić i Predrag Pašić. Pa zar će ovi otimači, što ukradoše život ljudima, istjerati jedinstvenog Predraga Pašića i njegovu porodicu na ulicu njegovog grada. 

Protest!

Nedavno saznadoh da Čavaljuga, epidemiolog i submisivni teatrolog, još uvijek uzurpira mjesto dekana Medicinskog fakulteta. Smijenio je rektor, bivši i sadašnji. Pa onda saznadoh da mi kao jedinom (redovnom) profesoru neurohirurgije hoće dati otkaz na Medicinskom fakultetu, po naređenju. Zbog verbalnog delikta ili što me nije smjela staviti da radim svoj posao pa osmislila da neću da ga radim. A počeo sam ga raditi, kao asistent, početkom ovog vijeka. Naravno, Čavaljuga zna da će i ovu pravnu bitku izgubiti, te da ću opet, protiv svoje volje, dobiti odštetu od institucija. Ali Čavaljuga mora biti submisivna jer nema argumente da bude dostojanstvena.

Smijenjena Čavaljuga ostade tako u borbi sa svojom sjenom, a protiv medicine i studenata. Kada je ova, iz Palanke Donje, trebala postati asistent, po zakonu to nije mogla. Jedva je fakultet završila. Dugo se mučila. Kada je trebala postati docent, po zakonu nije mogla. Morali su joj izmišljati naučne radove. Kada je trebala postati profesor, po zakonu opet nije mogla. Morali su joj svašta izmišljati. Omrznula je ona i sebe i druge. Sebe jer nije mogla, a druge jer su komotno i lagano mogli.

Međutim, kao što već negdje ranije rekoh, Braco je gori, on joj daje gorivo da gori.

Protest!


Kemal Dizdarević je bio zaposlen kao specijalista neurohirurg i subspecijalista cerebrovaskularne hirurgije na Kliničkom centru Univerziteta u Sarajevu. Zatim je dobio otkaz. Nakon spora, Općinski sud u Sarajevu donio je rješenje koje bi Kemala Dizdarevića trebalo da vrati u KCUS, ali je dobio otkaz po drugi put. Privremeno je otišao na Bliski Istok.

Izvor: nap.ba