Svima u BiH, Evropi i svijetu je jasno da su Dejtonski i Vašingtonski sporazumi za mir u našoj zemlji njenim građanima, privredi, političarima i akademskoj zajednici u zalog ostavili vrlo komplikovan i skup ustavni okvir za državu BiH, za koji je Vijeće Evrope, preko Evropskog suda za ljudska prava i Venecijanske komisije, u nekoliko navrata utvrdilo da je u suprotnosti s međunarodnim standardima za zaštitu ljudskih prava. Zadnje dvije decenije, bez obzira na svu pomoć i argumente međunarodne zajednice, političko vodstvo u BiH je potrošilo bez ikakvih rezultata na beskrajnu, apstraktnu i bilo kakve odgovornosti lišenu raspravu o promjeni Ustava. U tom procesu oni su potpuno isključili akademsku zajednicu, civilni sektor, privredu i javnost, a kada nisu raspravljali o konkretnim idejama za reformu ustava, političari su se svađali oko nadležnosti različitih nivoa vlasti u BiH i to je bila konstantna tema koja nas razdvajala i odvraćala od bavljenja stvarnim problemima ljudi. Za njih je tema ustavnih reformi Sizifov posao, koji kao kamen na ramenima bh. građana, privrede i naših međunarodnih prijatelja guraju uzbrdo danima, sedmicama, mjesecima i godinama, a onda gledaju kako se koluta na sami početak. Bez ikakvih rezultata, osim potrošenog vremena i energije. Bilo da se radi o aprilskim amandmanima, Butmiru ili presudi Sejdić-Finci, čini se kako glavnim bh. akterima cilj nikada nije bio dogovor, već zamajavanje svih u BiH. Kada nemaju ustavnih rasprava, oni se svađaju oko nadležnosti, naprimjer, oko mehanizma koordinacije. Ovim raspravama vodeći političari su tako bez ikakvog konkretnog rezultata opteretili sve političke, ekonomske i društvene procese u BiH. Bilo da se radi o infrastrukturnim projektima ili korištenju EU fondova za poljoprivredu i ravnomjeran razvoj. Fokusirani na nadležnosti, procedure i pozicije, političke stranke su zaboravile na stvarne i svakodnevne probleme građana i postale su same sebi svrha, jer ne nude rješenja za nagomilane društveno-ekonomske probleme i ne služe ljudima. U NEZAVISNOM BLOKU razumijemo da je Ustav BiH rezultat pregovora o miru u BiH i prihvatamo da je jedini put za izmjenu kroz procedure predviđene državnim, entitetskim i kantonalnim ustavima. Također ukazujemo da je u dvadeset godina svih rasprava o ustavnim promjenama postignut samo jedan rezultat, amandman koji se tiče statusa Brčko Distrikta. Dokaz je to da je za izmjenu Ustava potrebna najšira saglasnost u BiH koja može biti rezultat samo međusobnog povjerenja i zajedničkog interesa, ali i nova generacija političkih lidera koji će imati kapacitet odgovorno otvoriti i u interesu svih ljudi u BiH rješavanje ovog pitanja. Iz tih razloga u NEZAVISNOM BLOKU, sve nas u BiH želimo osloboditi beskrajnih rasprava o izmjenama Ustava i pokrenuti razgovor o stvarnim problemima građana BiH, te tražiti rješenja za te probleme u trenutnom ustavnom okviru, kroz kvalitetnu identi- fi kaciju problema, njihovu analizu i rješenja problema, od kantonalnog, preko entitetskog do državnog nivoa vlasti. U ovom momentu, evidentno je da nema kapaciteta i unutrašnjeg povjerenja da se bavimo tom temom, ali smo uvjereni da ćemo vremenom, baveći se drugim pitanjima koja su od značaja za sve, posla, izgradnje pravne države, boljeg i kvalitetnijeg obrazovanja, zdravstva, izgraditi unutrašnje povjerenje i novu generaciju političara koja će moći, bez tenzija i sukobljavanja diskutirati i, u najboljem interesu svih u BiH, dogovoriti najbolja rješenja. U izgradnju takvog unutrašnjeg dogovora i povjerenja želimo uključiti bh. javnost, od akademske zajednice i civilnog sektora do građana BiH, i naše međunarodne prijatelje, te kroz promjenu klime i izgradnju povjerenja u BiH doći do razgovora i dogovora o ustavnom okviru u BiH koji će biti u skladu s međunarodnim standardima za ljudska prava.