Godina koja je na izmaku je nažalost još jedna godina stagnacije, nazadovanja i propuštenih prilika za građane i cijelu BiH. Nakon skoro pet godina, završio je mandat još jednog saziva državne vlade – Vijeća ministara BiH, koje je zemlju ostavilo u lošijoj poziciji i stanju, nego su je zatekli i preuzeli, početkom 2015. godine.

Prema ružičastim saopćenjima i hvalospjevima onih koji su bili na čelu Predsjedništva i Vijeća ministara BiH zadnjih godina, u svim sferama naša država je imala ‘pozitivan trend.’ A prema izvještajima svih relevantnih, međunarodnih organizacija i institucija BiH je i ove godine, kao i cijelog zadnjeg mandata nazadovala.

Prema Globalnom indexu konkurentnosti, kad je Zvizdić preuzimao mandat BiH je bila na 87., mjestu, a danas je na 92. mjestu. Na listu Doing business, BiH je zadnja u regionu i nalazi se na 90. mjestu, dok je poređenja radi, Sjeverna Makedonija na 17. mjestu, Srbija na 44., a Kosovo na 57. mjestu. I prema izvještaju Svjetske banke koja radi analizu potrebnog vremena i broja procedura potrebnih za pokretanje biznisa, BiH je na zadnjem mjestu i daleko je najlošije pozicionirana u cijelom regionu.

Nadalje, prema izvještaju uglednog The Economista, BiH je na drugom mjestu po nezaposlenosti mladih u cijelom svijetu, sa skoro 47 posto nezaposlenih mladih u državi. A jedino lošija od BiH je, prema ovom Izvještaju, Južnoafrička republika. Zahvaljujući ovakvoj politici i ‘pozitivnim trendovima’ kako ih nazivaju i tako se sramno rugaju svima onima koji su još ostali u BiH razni zvizdići, bakiri, sebije i novalići, iz naše zemlje je u zadnjih 5 godina kada su ovi ljudi držali u svojim rukama sve poluge upravljanja i imali šansu da pokažu šta znaju i urade, odlazilo na godišnjem nivou i do 100 hiljada ljudi, najviše mladih, obrazovanih i radno sposobnih. Ovo je potrebno napisati radi istine i neka ostane, jer su zvanični podaci, relevantnih medjunarodnih institucija, svakome od nas dostupni, a njihove bajke o ‘pozitivnim trendovima, boljem životu, ponavljanim prevarama poput one, od 2015. godine, po peti put najave, da će baš naredne godine, BiH postati najveće gradilište na Balkanu i šire’, su bajke za malu djecu i ponavljane, bezobzirne laži opskurnih i nesposobnih političara sitnog kalibra, velikih rječi i malih ili nikakvih djela.

Ustalom, svaki gradjanin u BiH sebi može odgovoriti na pitanje da li danas živi bolje nego prije 5 godina i da li smatra da se BiH kreće u dobrom pravcu. A odgovor je svima jasan. I sve dok su ovi političari i lideri i dalje na najznačajnijim mjestima, u našoj zemlji neće biti bolje običnom čovjeku i narodu koji će nažalost i dalje bježati iz svoje domovine. Što prije svi shvatimo ovu jednostavnu istinu, tim ćemo prije doći u poziciju da popravljamo stanje i učinimo da svi bolje i dostojanstvenije živimo u svojoj zemlji, od svoga vlastitoga rada i truda. Teško jeste, ali uvijek postoji izlaz, ukoliko želimo da ga vidimo i damo mu šansu.

Priče i primjeri Redže i Gorana sinoć, Ilijasa i Samre prošle sedmice ili Nermine, Muhameda i Mirsada početkom mjeseca, kao i brojnih drugih žena i muškaraca širom BiH koji se ujedinjuju, podižu svoj glas i odlučili su da se bore za svoje pravo na bolji život i uređenu zemlju koja će služiti svima, a ne samo odabranim porodicama, stranačkim poltronima i uskim interesno povezanim grupama, vraćaju vjeru da će ubrzo doći vrijeme kad će naš narod odbaciti ove politike koje ih vraćaju u prošlost i koje su ih ojadile, osiromašile i raselile, te da će izabrati i dati šansu promjenama i drugačijoj politici koja će pokazati da naša zemlja može bolje i vratiti im vjeru u institucije i državu u kojoj će naša mladost rado ostajati, vraćati se i živjeti.

U to ime, svima u BiH i dijaspori sretna Nova, 2020. godina.